Čekanje sam pretvorila u svoj život,
Muklo je odjekivala prošlost u noći.
Željela sam da mi ponovo dođeš u snove,
Bojeći se zapravo hoćeš li htjeti doći.
Nekako si drugačiji, nisi više onaj stari,
Promijenilo se toliko toga među nama.
Osjećam da je život nešto novo donio
I da me priprema da učim živjeti sama.
Ali ne razumijem tebe i tvoje ponašanje,
Do jučer si mi se kleo na ljubav dugu.
Sada, kao da izbjegavaš i običan razgovor,
Tražeći način da izađeš iz svega, ostavljajući tugu.
Ma ne moraš se brinuti, preživjet ću ja i to,
Neće me boljeti tako ni prvi, a ni zadnji put.
Samo ti odvažno kreni u neka nova svitanja,
I nitko na tebe, zbog tvoje odluke, neće biti ljut.
Ali, kad jednom osjetiš da me ponovo trebaš,
Da ničije srce ne pruža tako iskrenu ljubav i sreću,
Nemoj dolaziti, nemoj me tražiti i moliti ponovo,
Budi siguran, iako sama, vratiti se tebi,ovaj put neću.
